Fotografija i tekst: Nedim Bosnić
www.mountaintour.ba
sarajevo@mountaintour.ba
www.mountaintour.ba
sarajevo@mountaintour.ba
Onima koji ne vole puno da čitaju u najkraćem: Mačka Penjača sam snimio nakon uspona vrha Bjelašnice 01-Novembra-2009, neposredno pored Meteorološke opservatorije. Možda će vam biti neobično da se tamo gdje je riječ o planinama pojavi priča o mačku. I meni je bilo neobično da ga taj dan sretnem baš na tom mjestu. Očekivao bih možda psa pored opservatorije na 2067 metara nadmorske visine, ali mačka nikako. I još nešto. Nikad nisam bio ljubitelj mačaka. Sve dok nisam sreo Mačka Penjača. Zato ovu priču posvećujem tom riđem "planinaru" koji mi je uljepšao prvi novembar 2009.
Nas desetak brzo i lako smo se dogovorili da te nedjelje penjemo vrh Bjelašnice. Ne ide uvijek sa dogovorima tako glatko. Neki imaju obaveze, neki su otputovali, neki ovo, neki ono. Ali, sve nam je na toj turi išlo lako i uz osmjeh. Koga god smo pozvali krenuo je.
Tri auta se parkiraju kod Suljine kafane. Tu naravno pravimo pauzu. Gdje ćeš pored Sulje proći da barem kafu ne popiješ. U kafani srećemo još neke od planinara koji su odlučili da se upute prema vrhu. Nakon kafe put pod noge. Prvi dio uspona, do "Kuće spasa" je lagana šetnja, ali od Kuće spasa kreće test snage i kondicije. Idemo "drito" prema vrhu. Od kuće spasa do samog vrha smo se popeli tačno za 2 sata.
Otprilike na 1800 metara se počeo pojavljivati led po tlu i grmlju i kako smo se dalje penjali bilo ga je sve više i više. Negdje je načinio pravu umjetničku izložbu zaleđenih grmova od kojih su neki izgledali kao bijeli morski koralji. Kako smo se kretali prema vrhu, pojavljivali su se sve interesantniji oblici kristala dodatno oblikovani vjetrom koji su ponegdje napravili prave skulpture i ledene ikebane. Te slike koje su se otvarale pred nama su nešto što samo priroda može svojom "maštom" da kreira.
Sam vrh Bjelašnice je tog prvog novembra pružio istinsku ledenu idilu. Kažem idilu jer je dan bio sunčan, a tu su i objekti u koje se u svakom trenutku možete skloniti od vjetra. Ne znam da li treba reći da je na vrhu bilo vjetra. Dok smo bili u strani, odnosno dok smo se penjali, nismo toliko osjećali vjetar, ali čim izađeš na vrh upoznaš se sa jednim od razloga zašto je ovdje napravljena Meteorološka opservatorija. Neko ko poznaje dobro Bjelašnicu bi rekao - zar to treba posebno naglašavati. Na vrhu je neobično ako ne puše.
Zaleđeno grmlje, ograde, dijelovi lifta i stepenište uz opservatotiju su bili izvanredan scenario i samo su čekali nekoga da dođe i to snimi. Taj dan kao rijetko kada u nizu planinarskih tura sam imao sreću da kao nagradu naporu za uspon dobijem veličanstvene objekte i scene. Rijetko se kad u tako velikom broju ponude nekome da stanu u objektiv.
Čim sam izašao na vrh postalo mi je jasno da je predamnom foto-session koji nesmijem propustiti. Svjetlost je bila jako dobra. Kretao sam se okolo sa fotoaparatom dok je ostatak ekipe uživao puneći praznine u stomaku. Bio sam i ja gladan i pomalo umoran od uspona, ali potpuno opčinjen svim tim prizorima nastavljao sam da snimam. Nisam nikako želio da me nešto omete i da propustim tu šansu.
Vrijeme se malo smirilo. Vjetar nije bio tako jak. Završio sam sa snimanjem i sjeo na drvenu klupu pored opservatorije. I onda odjednom ugledam mačka kako se šeta okolo. Prvo sam bio zbunjen kad sam ga ugledao i pretpostavio sam da je to mačak nekoga iz opservatorije, ali ono što me je istog trenutka fasciniralo je bila boja njegovog krzna.
Odustao sam od jela. Ponovo uzeo fotoaparat i napravio seriju od 10-tak snimaka. U jednom trenutku je šetao pored objekta u sjeni. Odnio sam ga do metalnog stola da bih ga izvukao na sunce i tu napravio još deseteak snimaka. Jedan od tih snimaka je i fotografija koja je sve one koji su je vidjeli osvajala istog trenutka. Najviše mi se dopao jedan komentar "On je pokupio svu svjetlost na toj fotografiji."
03-Nov-2009 sam objavio fotografiju "Tomcat Climber on Icy Desk (elevation: 2067 meters above sea level)" na online foto profilu. Pitajte me koja je od 97 fotografija na mom foto profilu bila najpopularnija. Nema potrebe. Pogađate.
Tri auta se parkiraju kod Suljine kafane. Tu naravno pravimo pauzu. Gdje ćeš pored Sulje proći da barem kafu ne popiješ. U kafani srećemo još neke od planinara koji su odlučili da se upute prema vrhu. Nakon kafe put pod noge. Prvi dio uspona, do "Kuće spasa" je lagana šetnja, ali od Kuće spasa kreće test snage i kondicije. Idemo "drito" prema vrhu. Od kuće spasa do samog vrha smo se popeli tačno za 2 sata.
Otprilike na 1800 metara se počeo pojavljivati led po tlu i grmlju i kako smo se dalje penjali bilo ga je sve više i više. Negdje je načinio pravu umjetničku izložbu zaleđenih grmova od kojih su neki izgledali kao bijeli morski koralji. Kako smo se kretali prema vrhu, pojavljivali su se sve interesantniji oblici kristala dodatno oblikovani vjetrom koji su ponegdje napravili prave skulpture i ledene ikebane. Te slike koje su se otvarale pred nama su nešto što samo priroda može svojom "maštom" da kreira.
Sam vrh Bjelašnice je tog prvog novembra pružio istinsku ledenu idilu. Kažem idilu jer je dan bio sunčan, a tu su i objekti u koje se u svakom trenutku možete skloniti od vjetra. Ne znam da li treba reći da je na vrhu bilo vjetra. Dok smo bili u strani, odnosno dok smo se penjali, nismo toliko osjećali vjetar, ali čim izađeš na vrh upoznaš se sa jednim od razloga zašto je ovdje napravljena Meteorološka opservatorija. Neko ko poznaje dobro Bjelašnicu bi rekao - zar to treba posebno naglašavati. Na vrhu je neobično ako ne puše.
Zaleđeno grmlje, ograde, dijelovi lifta i stepenište uz opservatotiju su bili izvanredan scenario i samo su čekali nekoga da dođe i to snimi. Taj dan kao rijetko kada u nizu planinarskih tura sam imao sreću da kao nagradu naporu za uspon dobijem veličanstvene objekte i scene. Rijetko se kad u tako velikom broju ponude nekome da stanu u objektiv.
Čim sam izašao na vrh postalo mi je jasno da je predamnom foto-session koji nesmijem propustiti. Svjetlost je bila jako dobra. Kretao sam se okolo sa fotoaparatom dok je ostatak ekipe uživao puneći praznine u stomaku. Bio sam i ja gladan i pomalo umoran od uspona, ali potpuno opčinjen svim tim prizorima nastavljao sam da snimam. Nisam nikako želio da me nešto omete i da propustim tu šansu.
Vrijeme se malo smirilo. Vjetar nije bio tako jak. Završio sam sa snimanjem i sjeo na drvenu klupu pored opservatorije. I onda odjednom ugledam mačka kako se šeta okolo. Prvo sam bio zbunjen kad sam ga ugledao i pretpostavio sam da je to mačak nekoga iz opservatorije, ali ono što me je istog trenutka fasciniralo je bila boja njegovog krzna.
Odustao sam od jela. Ponovo uzeo fotoaparat i napravio seriju od 10-tak snimaka. U jednom trenutku je šetao pored objekta u sjeni. Odnio sam ga do metalnog stola da bih ga izvukao na sunce i tu napravio još deseteak snimaka. Jedan od tih snimaka je i fotografija koja je sve one koji su je vidjeli osvajala istog trenutka. Najviše mi se dopao jedan komentar "On je pokupio svu svjetlost na toj fotografiji."
03-Nov-2009 sam objavio fotografiju "Tomcat Climber on Icy Desk (elevation: 2067 meters above sea level)" na online foto profilu. Pitajte me koja je od 97 fotografija na mom foto profilu bila najpopularnija. Nema potrebe. Pogađate.
Nedavno sam čuo neke nepotvrđene priče da je Mačak Penjač nestao. Na facebook profilu "Planinarska Tura - Mountain tour" izašao je poziv svima da jave ako im je poznata sudbina ovog mačka. Nikakav odgovor na to pitanje nisam nikad dobio. I onda me prvog oktobra nazovu telefonom i jave: "....eno tvog mačka u Dnevnom Avazu .....".
I tako vijest o nestalom mačku koji je bio jedan od zaštitnih znakova Meteorološke opservatorije na vrhu Bjelašnice, a koja se prvo pojavila na facebook profilu "Planinarska Tura - Mountain Tour", dospjela je i do lista "Dnevni avaz" (subota, 01-Oktobar-2011). Unutar priloga "Sedmica" na samoj sredini osvanula je fotografija "Mačka Penjača" sa kratkim popratnim tekstom pod naslovom "Sudbina žutog mačka penjača".
--------------------------------------------
» Planinarska Tura – Mountain Tour «
Web: http://www.mountaintour.ba/en.html
Email: planinarska.tura@gmail.com
https://www.facebook.com/planinarska.tura
